Zašto nešto boli?
Do prije 40ak godina u znanstvenim i medicinskim krugovima na bol se gledalo kao na prilično jednostavnu pojavu.
Tada se mislilo da je uzrok boli uvijek strukturalne prirode.
Odnosno, mislilo se da mora postojati anatomsko oštećenje nekog tkiva (mišića, živca, hrskavice, itd.) ukoliko postoji bol.
Takav se (zastarjeli) način sagledavanja boli naziva patoanatomski model boli.
Danas znamo da takav način promatranja i razumijevanja sustava boli nije ispravan.
Bol je vrlo kompleksna pojava na čiji nastanak i opstanak utječe velik broj faktora, te može postojati bez ikakvih strukturalnih oštećenja.
Ovaj način razumijevanja boli naziva biopsihosocijalni model boli (Cholewicki et al. 2019; Hartvigsen et al. 2018).
Bol je više pokazatelj osjetljivosti živčanog sustava, nego pokazatelj oštećenosti tkiva (O’Sullivan et al. 2019).
Zamisli dvije vrlo česte pojave boli u svakodnevnom životu: glavobolju i bolne menstruacije.
Gotovo nikad nitko ne pomisli da je potrebno napraviti hitan RTG ili MR u tim situacijama.
Bol je često vrlo intenzivna, ali ne postoji oštećenje koje bi mogli okriviti za to.
Jednostavno prihvaćamo da glava može ponekad boljeti zbog raznih (više ili manje jasnih) razloga.
Također, često u tim situacijama (glavobolja) pomislimo:
„Što je moglo utjecati na pojavu toga?“
Jer znamo i društveno je prihvaćeno da stvari poput: alkohola, dehidracije, stresa i nespavanja mogu utjecati na glavobolju.
Na taj način bismo trebali promatrati i analizirati i druge bolove mišićno-koštanog sustava, poput bolova u leđima.
Zbog neadekvatne edukacije i sporog prijenosa i prihvaćanja novih spoznaja iz kvalitetne znanstvene literature, na bol se i dalje gleda previše mehanički, anatomski i strukturalno.
Međutim, zbog velikog broja istraživanja objavljenih u području boli („pain science“) danas znamo da je bol iznimno kompleksna multifaktorska pojava.
Na primjer, ako uzmemo 1000 osoba u dobi od 60 godina koje NEMAJU nikakve bolove u leđima i napravimo im magnetsku rezonancu, vidjet ćemo da 60-70% tih osoba ima razne degenerativne promjene na kralježnici poput diskus hernija, protruzija diskova, degeneracije diskova, itd..(Brinjiki et al. 2015)
Autori Horga et al. (2020) pokazali su na uzorku od 230 asimptomatskih (bezbolnih) koljena da su degenerativne promjene bile prisutne u 97% slučajeva.
Druga slična istraživanja došla su do istih zaključaka i za druge zglobove.
Takvi nam dokazi govore da struktura nije jedini faktor koji utječe na bol, te da se ne može uvijek u potpunosti okriviti anatomska struktura kada nas nešto boli.
To je pogotovo slučaj kod kronične, dugotrajne boli.
Ako nas bole leđa ili koljena, to ne znači nužno da postoji i oštećenje tkiva.
A ako postoji oštećenje tkiva, to ne znači da je to oštećenje (jedini) uzrok boli.
Odnosno, ako te bole leđa i na magnetskoj rezonanci se vidi da imaš degenerativne promjene diska ili protruziju, to ne znači da je bol nastala zbog tih promjena, niti da će bol nestati ako se te promjene uklone ili na bilo koji način modificiraju.
Koji su onda faktori koji mogu utjecati na pojavu i intenzitet boli?
Iz dana u dan dolazimo do novih spoznaja, ali iz onoga što znamo do sada, ovo su neki od najbitnijih faktora koji utječu na nastanak, opstanak i intenzitet boli:
1. Nedovoljno tjelesne aktivnosti
2. Previše tjelesne aktivnosti (“too much too soon“)
3. Loša kvaliteta sna
4. Nedovoljno sati spavanja
5. Visoka subjektivna percepcija stresa
6. Pušenje cigareta
7. Nezadovoljstvo poslom
8. Loš socijalni život
9. Kineziofobija (strah od pokreta i strah da će vježbanje pogoršati bolove)
10. Anksioznost
11. Depresija
12. Katastrofiziranje (negativna očekivanja)
13. Pretilost
14. Provođenje velike količine vremena u istom položaju
15. Druge bolesti
16. Neadekvatan plan treninga
Isto tako, sve suprotno (dobro strukturiran trening, kvalitetan san, niska razina stresa, redovita tjelesna aktivnost, kvalitetni međuljudski odnosi, itd.) smanjuje učestalost i intenzitet boli.
Što više faktora imamo pod kontrolom, to su manje šanse da nastane bol.
Također, što smo zdraviji (odnosno, što se živčani sustav osjeća manje ugroženo), to su manje šanse da nas nešto boli.
Što se tiče bolova u kralježnici (ali i drugim zglobovima), istraživanja procjenjuju da se ogroman broj operacija radi nepotrebno, te da su često ishodi jednaki kod osoba koje se ne operiraju (Harris et al. 2020).
Što ima smisla, zbog toga što operacijom možemo utjecati samo na anatomsku strukturu, a znamo da struktura često nije primarni/jedini uzrok boli.
Kako ti mi u centru Venier možemo pomoći?
Primarno tako da ti pomognemo shvatiti TVOJU bol, koji faktori mogu utjecati na tvoju bol na temelju tvoje anamneze i kliničke slike, te vođenjem tebe kroz kompleksan proces razumijevanja i rehabilitacije boli.
Sve to uz pravi individualan i „evidence-based“ pristup koji se temelji na najkvalitetnijoj znanstvenoj literaturi u području rehabilitacije boli i ozljeda.
Tijekom suradnje s nama možeš očekivati maksimalnu pažnju i empatiju prema tvom problemu, neograničenu podršku i komunikaciju, najbolju moguću edukaciju te pomoć oko otklanjanja boli i povratka aktivnostima koje voliš raditi.
Reference:
- Harris et al. (2020) „Surgery for chronic musculoskeletal pain: the question of evidence“ Pain
- Cholewicki et al. (2019) „Can Biomechanics Research Lead to More Effective Treatment of Low Back Pain? A Point Counterpoint Debate“ JOSPT
- Brinjikji et al. (2015) „Systematic Literature Review of Imaging Features of Spinal Degeneration in Asymptomatic Populations“ AJNR
- Caneiro et al. (2019) „There is more to pain than tissue damage: eight principles to guide care of acute non-traumatic pain in sport.“ BJSM
- O’Sullivan et al. (2019) „Back to basics: 10 facts every person should know about back pain.“ BJSM
- Hartvigsen et al. (2018) „What low back pain is and why we need to pay attention“ The Lancet series
- Horga et al. (2020) Prevalence of abnormal findings in 230 knees of asymptomatic adults using 3.0 T MRI
KONTAKT
Za sva pitanja stojim Vam na raspolaganju. Ispred centra Venier nalazi se besplatan parking. Radno vrijeme: PON - ČET: po dogovoru.